Da oni koji nemaju zaposlenja, ili imaju primanja nedovoljna za iole normalan život nijesu jedini koji su socijalno ugroženi u Crnoj Gori, svjedoči primjer penzionera iz Nikšića Branka Avramovića (65). Stanuje u gotovo urušenoj baraci, koja je izgrađena prije skoro sedam decenija, u rudarskom naselju grada, a u objektu nema struje, niti Avramović ima šporet na drva, a i sve da ima, kako je ispričao „Danu”, nema novca da kupi ogrev. Njegova penzija je oko 150 eura, ali se, kako je rekao, radi liječenja morao kreditno zadužiti, pa njegovo primanje sada iznosi svega 68 eura mjesečno.
-Uz svu muku sa kojom se suočavam ne moram javno govoriti od čega bolujem. Opstajem zahvaljujući Bogu i nikšićkom Crvenom krstu koji mi, kada može, priskoči u pomoć. Ima u blizini nekoliko prodavnica, gdje poznajem ljude koje smatram prijateljima, pa mi daju ponešto hrane koju platim kad primim penziju. Nisam sposoban da radim, a ovakav život i nije život, ispričao je Avramović.
Rođen je u Rudom gdje je bio na evidenciji za nezaposlena lica. Daleke 1972. godine, ponuđen mu je posao u nikšićkom Šumarskom preduzeću „Javorak”, koji je morao da prihvati. Tu je, rekao je Avramović, radio dugo godina, onda je novo radno mjesto našao u nikšićkom Mlinu, pa potom u još nekoliko firmi do penzije. „Zahvaljujući”, istakao je Avramović, neodgovornima koji su rukovodili preduzećima u kojima je radio, iznos njegove penzije je znatno manji nego što je trebao biti. Tokom decenija rada njegovoj supruzi i njemu od plate je odbijano za stambeni fond, ali i za izgradnju brane „Mratinje”, kao i nikšićkog Doma revolucije i Sportskog centra. Međutim, kada je trebalo da dobiju krov nad glavom Avramovića nije bilo ni na jednom spisku za rješavanje stambenog pitanja. Od 1981. godine podstanari su u trošnoj baraci, uz mjesečnu kiriju od 30 eura. Međutim, jedna nevolja nikada ne dolazi sama, pa devedesetih godina Avramoviću umire ćerka, a za njom i supruga. Ostaje sam sa sinom u objektu kojem trenutno, zbog starosti i njegove nemogućnosti da izdvoji sredstva i ponešto popravi, prijeti urušavanje.
-Ostao sam da sam podižem sina, on trenutno radi privatno na primorju ali, kako to kod nas biva, i on je podstanar, plate nikakve pa ne može da mi pomogne. Povremeno, kad ima, pošalje mi ponešto novca ali i on teško živi, bori se da opstane, da preživi, kazao je Avramović.
U baraci, koja osim jedne česme u kuhinji nema toalet, od pokućstva skoro da nema ni osnovno. Tu su dva stara kreveta, mali sto i sudopera koju ne koristi jer, kako je pojasnio, kako nema struje i nikakvog grijanja hranu ne može ni da sprema, već kad ima novca kupuje gotove proizvode, kad nema, a što je veoma često, „ćuti” i skriva muku koja ga je snašla. Kako će bolestan u takvim uslovima preživjeti ovu zimu, ni sam ne zna, a za pomoć, kako tvrdi, godinama se obraćao na brojne adrese, od Ministarstva rada i socijalnog staranja, nikšićkog Centra za socijalni rad, pa do bivšeg premijera Mila Đukanovića, ali odgovor nikada nije dobio.
-Prošle zime kada je bio onaj veliki mraz iz Crvenog krsta su mi donijeli vreću za spavanje i ćebad. Ni tada nijesam imao drva, ali sam uoči Božića otišao u obližnju šumu donio šišarke i ubrao malo drva kako bi, radi običaja, naložio Badnjak, da se tradicija ne prekida. Ove godine, kakve su prilike, neću moći ni to, objasnio je Avramović.
Među problemima sa kojima se suočava su i lična dokumenta, odnosno lična karta koja mu je istekla, a novu nikako od nadležnih da dobije iako ima uvjerenje od crnogorskog MUP-a da je „stalni stanovnik” ove države. Prije mjesec nadležnim je ponovo predao svu neophodnu dokumentaciju, ali odgovor još nije dobio. Prijeko mu je potrebna pomoć svake vrste, hrana, lijekovi, šporet na drva, ogrev i odjeća, a svi koji mogu da pomognu Branku Avramoviću to mogu učiniti posredstvom nikšićkog Crvenog krsta.B.B.